Feb 21, 2017

Sanja Ivanović na korak do pobjede nad nepravdom



piše: Miljan Kovač
Osnovni sud u Gradišci je adresa na koju se profesorica Sanja Ivanović obratila u nadi da će se izboriti sa nepravdom usljed koje je prošle jeseni ostala bez posla u Gimnaziji Gradiška. Tužba je predata 31. januara i o fazi u kojoj se proces nalazi je još prerano govoriti. Sve lažne glasine koje su se prethodnih dana pojavile u Gimnaziji pokušaj su manipulacije činjnicama. Riječ je o očajničkom pokušaju „samoutjehe“ onih koji svjesni svog bezakonja strahuju od ishoda ovog procesa. Sanja je odlučna da istraje do kraja i u tome ima podršku jakog advokatskog tima porodice i prijatelja. 

    Uostalom pravda je na njenoj strani.
S obzirom da postoji niz činjenica o tome da je bez posla ostala na nezakonit način i da je žrtva diskriminacije ova profesorica fizičkog vaspitanja iz Gradiške je uvjerena da će sud prepoznati te činjenice i donijeti odluku kojom će šteta koja joj je nanesena bar djelimično biti ispravljana. Potpuna satisfakcija za toliku štetu nije ni moguća.
Sanja Ivanović, za razliku od onih koji se sada favorizuju, nije „studirala subotom“. Nakon redovnih studija, diplomirala je na fakultetu za Fizičku kulturu i sport Univerziteta u Banjaluci. U Gimnaziju Gradiška je zaposlena 2010. godine u skladu sa zakonom i na osnovu raspisang Konkursa. Zaposlana ja na neodređeno vrijeme sa punom radnom normom.
Nije član ni jedne političke partije, pa nije bliska ni onim na vlasti. U poslu je vođena isključivo profesionalnim normama, zbog čega je posebno omiljena među učenicima. Sve su to izgleda, razlozi zbog kojih nije „omiljena“ ni kod bivšeg direktora Pere Bursaća ni kod Aktuelne direktorice Vesne Krunić. I ne samo kod njih. Svoje miljenike u gradiškoj Gimnaziji imali su i još uvijek imaju bivši ministar prosvjete Anton Kasipović i aktuelni Dane Malešević.
Politički miljenicu su ti koji su favorizovani na štetu profesorice koja nije imala političko zaleđe. Dok su njoj oduzimani časovi, pod izgovorom da se smanjuje broj učenika, njenim „podobnim“ kolegama su dodjeljivani. Da bi apsurd bio veći prednost u dodjeli časova je davana i kolegama koji su „dovođeni“ iz Banjaluke, u odnosu na nju koja je rođena i živi u Gradišci.
Šta je sve pod „pod dirigentskom palicom“, ministra Maleševića u školskom sistemu Republike Srpsku moguće, najbolje govori primjer takozvane „rotacije“ radnim mjestima koju je on lično odobrio.
Tom rotacijom, koju zakon o srednjim školama RS ne poznaje, je omogućena zamjena radnim mjestima profesora koji radi u Banjaluci, sa profesorom koji radi u Gmnaziji Gradiška i to obrazloženo navodnim smanjanjem troškova prevoza. Profesoru koji je „zarotiran“ iz Banjaluke su dodijeljeni časovi fizičkog vaspitanja u Gimnaziji Gradiška. On po, nekim, u najmanju ruku čudnim kriterijumima, ima prednost nad profesoricom koja u ovoj školi godinama radi. Da bi Apsurd bio veći, nedugo potom, Sanji koja živi u Gradišci je nuđeno da putuje i radi u Novom Gradu, Prijedoru ili Prnjavoru. Na smanjenje troškova prevoza, naprasno se zaboravilo. Zbog ove „rotacije“ Sanja je 06.09.2016. Okružnom tužilaštvu u Banjaluci podnijela krivičnu prijavu protiv Maleševića i Krunićke. Proces je u toku.
O nevoljama kroz koje je ni kriva ni dužna prošla Sanja Ivanović dok se borila da sačuva posao koji joj je na kraju otet detaljnije u tekstu kojji je 30.oktobra 2015. objavio portal „Impuls“Džoker Malešević u rukavu Vesne Krunić.

O troškovima putovanja koje ministar pravi putujući iz Gradiške u Banjaluku – uskoro detaljnije.