Dec 22, 2017

Kad si Dodikov nisi svoj


piše: Miljan Kovač

Sramna je izjava Milorada Dodika, koji obnaša funkciju predsjednika Republike Srpske, da „Srbe pripadnike Oružanih snaga BiH ne smatra svojim“.  Ne smatra ni njega, niko ko misli svojom glavom „svojim“, ali ipak svima bi trebalo biti jasno šta ta izjava treba da znači.

Dodik vrijeđa sve Srbe vojnike i oficire pripadnike OS BiH, od kojih su mnogi bili pripadnici i VRS u vrijeme proteklog rata, što bi njemu kao "velikom patrioti", valjda trebalo nešto da znači. Ali ne znači ništa.

Neprimjereno je i Saopštenje SNSD-a kojim se Mladen Ivanić optužuje da je prošle godine na proslavi Dana Republike Srpske ponizio srpske pripadnike OS BiH, koje je taj dan svečano postrojio u Banjaluci.
U Saopštenju se između ostalog navodi da Ivanić nije postrojio vojsku u čast Dana Republike Srpske nego u svoju čast „kao da se slavi njegov rođendan“.
Ipak koliko god ovo Saopštenje bilo neprimjereno u njemu se nazire više nego zrnce istine i iz njega se može naslutiti nekoliko interesantnih poruka.
Istina je da su vojnici OS BiH, poniženi – ne zato što su postrojeni u slavu Dana RS ili Mladena Ivanića, već zato što je sve ličilo na to da su postrojeni u slavu Milorada Dodika.

I Dodikova izjava i SNSD-ovo Saopštenje potrvrđuju koliko se opozicija u RS, pogrešno postavila u priči o neustavnom. Dodikovom, referendumu o Danu Republike Srpske, kao i tokom proslave tog Dana. I referendum i Dan RS, su bili samo i jedino u funkciji slavljenja lika i nedjela Milorada Dodika i opozicija je u tome aktivno učestvovala.

Na kraju, krajeva kičeraj od marša policajaca, vatrogasaca, poštara,.i koga sve ne je najviše ličio na dolazak cirkusa u grad. Sve popraćeno melodijom kafanske pjesme Pukni zoro –koja je naprasno proglašena „pjesmom iz slavne srpske istorije. Pjesma je inače nastala u 21 vijeku – ali odavno je poznato da idioti misle da istorija od njih počinje.
Na ovaj način su poniženi i Republika Srpska i svi oni koji su  u ovom cirkusu  učestvovali.
Pitanje je zašto je opozicaja prihvatila tu igru?
Sada će se rado pravdati da su u ime „srpskog jedinstva“, marširali rame uz rame sa Dodikom i njegovom kamarilom koja je na jedinstven način opljačkala i rasprodala svaki „nacionalni“ resurs koga se dotakla. Reći će i da su to učinili u najboljoj namjeri, vjerovatno onoj kojom je i put do pakla (u njihovom slučaju političkog debakla) popločan!?  Ipak će ostati gorak ukus činjenice da su se sa Dodikom utrkivali u bacanju „srpskog kamena s ramena“ jer nemaju ili ne znaju ništa pametnije tom narodu ponuditi.

Zabili su sebi na taj način ne jedan, nego seriju autogolova, i pomogli Dodiku, namjerno ili nenamjerno, svjedno,  da se učvrsti na tronu samozvanog „srpskog lidera“ s „ovu stranu Drine“ i ekskluzivnog „zaštitnika Srpstva i Republike Srpske“.
On im se na tome, zahvalio u svom prepoznatljivom šibicarskom stilu – čim su mu okrenuli leđa – sebi prigrabio sav plijen njihove , naivnosti ili čega već..
Možda bi se moglo i reći da ovim napadom na Mladena Ivanića Dodik pokazuje da se plaši Ivanićeve kandidature za jednu od vodećih funkcija na Izborima iduće godine. Međutim, ako i novoga Devetog januara opozicija bude manifestovala „srpsko jedinstvo“ sa Miloradom Dodikom, na način na koji su to do sada radili, on neće imati nikakvog razloga za taj strah.
Ovog Devetog januara, koji je pred nama, Ivanić siguno neće postrojavati trupe, pa će bar srpske pripadnike OS BiH na taj način da poštedi poniženje od prošlog Dodikovog devetog januara. To je već nešto pozitivno u čitavoj priči.


Nov 13, 2017

Dodikov san o nezavisnosti - Noćna mora u zemlji snova



piše: Miljan Kovač
Milorad Dodik, sanja „nezavisnu“ Republiku Srpsku.  Istovremeno sve više mladih u Republici Srpskoj sanja Njemačku, Norvešku, Švedsku... Preko 30.000 ih je za samo 4 godine otišlo i već tamo uveliko mirno sanja. Mirnije od onih koji su ostali ovdje.  
  Sanjaju i oni koji su ostali – sanjaju pristojan posao do koga se ne dolazi pomoću partijske članske karte, sanjaju da će njihovo znanje i obrazovanje biti vrednovano, da će moći zaraditi dovoljno za sebe i svoju porodicu...

  Ne odnosi se to na sve mlade u RS. Izuzetak  je zbor odabranih  partijskih pulena sa crvenom članskom kartom SNSD-a u džepu. Vidjeli smo ih ovih dana kako na mig „drugova odozgo“ , zamalo pa savršeno, glume buntovnike, pobunjene studente, a nakon usješno izvršenog unutarpartijskog zadatka, oni sanjaju hladno pivo, burad, desetine buradi hladnog piva...

  Njihova mašta, a ni snovi ne mogu dalje od toga ni doseći. Tužno, ali nije više ni za očekivati za partijsku služinčad odraslu u duhu Malog i Velikog Baje, Zmaj od Šipova i ostalih uglednih Zamjeva i Baja,  sa uzdignuta tri prsta (za koja i ne znaju šta znače) ispod crvenih partijskih barjaka, uzavrelih šatri i šatro priča o patriotizmu  i ljubavi prema narodu od kojeg su njihovi vođi oteli što se oteti može.
I oni su žrtve istog tog režima kao i oni koji u nekim srećnijim zemljama sanjaju neke ljepše snove. Nažalost

  Oni koji su ostali ovdje i ponose se fotografijama sa Bajom od Bakinaca i faktički 113% nesrećnicom koja neuspješno igra premijersku rolu,toga nisu ni svjesni.  Zato im je i „lijepo“. Gdje bi drugo, u kome to društvu koje nije 113% poremećeno kao ovo naše izvjesni Ratko Savić i bratija predstavljali buduće „akademske građane“, a kamo li smjenjivali i postavljali rektore univerziteta.

  Nisu oni krivi. Ne treba ih osuđivati, treba ih žaliti, jer većina od onih 30.000 mladih ljudi koji su  morali da traže koru hljeba negdje daleko od Bajinog raja, će uspjeti u životu. Možda će se dio njih jednog dana i vratit i i sa finansijskom podlogom koju su tamo stekli ovdje pokrenuti neke vlastite poslove. To se sigurno neće desiti dok Baja ne počene na nekom sigurnom mjestu da sanja vlastitu slobodu.

  Doći će taj dan. Nestaće i džabnog piva i luksuznih večera i ponosnog poziranja na fotografijama sa Bajom i Bajicom, prestaće crvena knjižica da otvara sva vrata, i moraće od nečega poštenog da se živi. 

  Slijede mračni snovi. Moraće da se radi, a onda nemilosrdni poslodavac postavlja to strašno pitanje: A šta znaš da radiš?  Ne pomaže ni članska karta crvene, ni plava ni zelena, koje si u međuvremenu izvadio, ni fotografija sa „čuvarom“ Srpske!? Užas. A možda je taj poslodavac baš jedan od onih mladih „izdajnika“ što je napustio „bolji dio“ BiH, dok si ti ispijajući pivo pod uzavrelom partijskom šatrom, sa podignuta tri prsta ispod crvenog partijskog barjaka đuskao uz Bajine hitove i sanjao „nezavisnu Republiku Srpsku“.

  Treba vjerovati Miloradu Dodiku kada kaže da sanja nezavisnu Republiku Srpsku. On je već gotovo u potpunosti pretvorio u svoj privatni posjed i prirodna je težnja svakog zemljoposjednika da nezavisno sam vlada svojom imovinom. Republika Srpska, kakvu on sanja, bila bi nezavisna i od Bosne i Hercegovine i od Srbije i od Međunarodne zajednice od svih osim od svog vlasnika.  Da li bi u tom nezavisnom privatnom posjedu bilo džabnog piva za Bajine mlade Bajice? Ne bi. Jer robovlasnik ne plaća robove. Čak ni pivom.
Hoće li se sluge probuditi iz dubokog sna, makar i teško mamurni, prije nego postanu pravi robovi? Nisam optimista.

Snovi su čudo.  I ja sam sanjao da ovo ne pišem džaba.

Jul 7, 2017

Apel Valentinu Incku: Ukinite sve praznike – ovdje nema razloga za slavlje


 Poštovani gospodine Incko,
Učinite jednu dobru stvar – ukinite sve praznike u Bosni i Hercegovini – državne (ako ih ima), entitetske, kantonalne, gradske, opštinske.. Tako ćete učiniti korisnu stvar za sve stanovnike ove zemlje,uključujući i one koji nisu svjesni da je to za njihovo dobro. Ovaj narod, i onako, nema razloga za slavlje.

Upotrijebite, bar jednom ta svoja čuvena Bonska ovlaštenja, i učinite jedno dobro djelo za sve građane ove zemlje – uzmite  našim „dušebrižnim“ političarima igračku iz ruku, kojom nas neprestano zamajavaju i vode kroz maglu i blato u kome se samo oni dobro snalaze.

Ne morate nikoga smijeniti, kao što su to radili vaši prethodnici. Znamo svi da Vama to nije lako, a mogli smo se uvjeriti i da takvi potezi ne daju dobre rezultate. Svjedoci smo da su, poslije svake smjene i intervencije vaših prethodnika, ovdje na mjesto smijenjenih dolazili i gori od njih.

Vlast je kod, nas, gospodine Visoki pretstavniče, prejako „ljepilo“ da bi se oni koji se je se dočepaju lako od iste mogli odlijepiti. Vjerujem da ste se i vi u međunarodnim organizacijama do sada u to uvjerili. Oni koji su bili dio vladajućih stuktura u vrijeme socijalističke Jugoslavije, ovdje su bez prekida i danas ili na vlasti ili uz vlast.

Partijske dresove su više puta mijenjali ali uzde vlasti nisu popuštali. Trenutno su u nekim pseudo-nacionalističkim dresovima, koji su samo na prvi pogled raznobojni - crveni, plavi, žuti, crni...al u suštini oni nikakvu ideološku razliku među onim koji ih nose ne predstavljaju. Oblače se po potrebi.  Slikovito rečeno – ako lopov pljačka seljake prerušava se u seljaka, a kada pljačka gospodu prerušava se u gospodine. Dakle, zavisno od toga koga „žednog prevode preko vode“,  naši političari se prilagođavaju njegovom stilu.  Korzet nacionalnih boja trenutno je u modi.

Danas imamo situaciju da se praznovanju 25. novembra, koji je bio praznik i u vrijeme „Titove jugoslavije“ i u njoj Socijalističke Republike Bosne i Hercegovine, najviše protive bivši „Titovi omladinci“.  Nije bilo manifestacije povodom toga praznika na kojoj se isti nisu gurali u prve redove.  Ne bi dobro prošao onaj ko bi se tada usudio da im dovodi u pitanje „Sveti Dvadesetpeti“.

Istom strašću pružaju otpor i protivnici ideje da se 21. novembar, dan kada je Dejtonskim mirovnim sporazumom okončan rat  u BiH proglasi državnim praznikom. Danu mira u Dejtonu se najglasnije protive oni koji su ga toga dana najviše slavili. Sada ga slave oni drugi koji su mu se tada najviše protivili.

Za proslavu 9. janura, kao  Krsne slave Republike Srpske, najžešće se bore oni koji ni svoju krsnu slavu nikada nisu slavili.
Isto je i sa 1. martom danom nezavisnosti BiH, čije slavljenje najviše „ugrožava nacionlana osjećanja“, onih koji su se upravo negdje tih dana 1992. prvi put „nacionalno osjetili“. Za  Dan nezavisnosti se s druge strane bore oni koji nikada nisu bili zavisniji.

Nije ovom narodu, znate vi to, gospodine visoki predstavniče ni do kakvog slavlja. Ni do svog ni do tuđeg.  Ne slave se praznici za praznom trpezom, ali se, ipak ispred praznog tanjira, narod najlakše peca na prazne, ali opasne, priče.  Lakše se skapava od gladi dok se  bodre „naši“, a vrijeđaju „njihovi“  čuvari „nacionalnih interesa“  i svih blagodeti koje im vlast pruža.

 Za to vrijeme „naši“ i „njihovi“  čuvari zadovoljno obilaze torove i prebrojavaju svoja sve brojnija stada, namamljena na istu mamac po ko zna koji put. Samo puni torovi njima će i na narednim izborima omogućiti nastavak igre iz koje svaki put izlaze debljeg nočanika, udobnije fotelje, skupljih kola...
U torovima je sve manje hljeba, pa čobani taj nedostatak nastoje nadomjestiti sa više igara.

Zato, shvatite, ovaj apel ozbiljno - uzmite im igračku – ukinite sve praznike. Hljeba već nema, kada nestane i igara, valjda će gladni progledati pa svoje  „brižne“  pastire  ispratit tamo gdje im je mjesto.

 Slavićemo, kao državni praznik  taj dan kada smo im „vidjeli leđa“, a  i Vama zajedno s njima.

Unaprijed,  hvala.



                                                                                                             Miljan Kovač

Jun 1, 2017

Prvih šest mjeseci SNSD-ove vlasti u Gradišci - Tajkuni zadovoljni, građani razočarani





piše: Miljan Kovač
Aktuelna vlast u Gradišci na čelu sa načelnikom Zoranom Adžićem, njeni trabanti i vjerna lokalna piskarala, mnogo vole da se hvale. “Ova vlast je”, kažu oni, “za šest mjeseci više uradila, nego prethodna za četiri godine”.
U ovoj njihovoj hvali, mora da se prizna, ima i nešto istine.

Primjera radi, aktuelna vlast, za razliku od prethodne, je za prvih šest mjeseci vladavine, tajkunsku firmu “Niskogradnju” iz Laktaša, častila sa blizu 700 hiljada maraka narodnog novca, iz Budžeta opštine. Zaposlila preko trideset svojih stranačkih potrčkala u opštinsku administraciju, te za stavku “plate zaposlenih” u administraciji, Budžet otežala za preko 450 hiljada maraka godišnje. Na to treba dodati i izmišljena radna mjesta na koja su bez konkursa i opravdanog razloga primljeni, partijski vojnici po preduzećima i ustanovama koja su u nadležnosti Opštine.

Aktuelna vlast je za razliku od prethodne, napravila slavni “Zimzograd” sa klizalištem na kojem se na kraju opštinska kasa okliznula. A načelnik je na otvaranju ove “turističke atrakcije”, kako su je nazivali, obećao da će se na njemu klizati rijeke turista iz zemlje i inostranstva.
Za razliku od sličnih “Zimzograda” u regionu ovaj gradiški je jedinstven po tome, što i na početku vrelog ljeta nije uklonjen iz centra grada. Nedostaje samo klizalište, koje je vraćeno u Hrvatsku odakle je iznajmljeno.

Ova vlast se može “pohvaliti” i da za šest mjeseci, i pored pompeznih najava, nije dovela ni jednog novog velikog  investitora u Gradišku. Mogu se pohvaliti i da su popravili dio jedne ulice u centru grada, zakrpili veliki broj rupa na putevima i ulicama, ofarbali nekoliko klupa na keju kraj Save i cvijećem ispisali riječ “Gradiška” u blizini graničnog prelaza.

Mogu se “pohvaliti” i time što je Gradiška ostala bez Autoprevoza, čiji su radnici završili na ulici, jer su im linije “postale nerentabilne”. Umjesto da pokuša zaštititi preduzeće i radnike sa svoje teritorije lokalna vlast je odmah sklopila posao sa preduzećem “Pavlović tours” iz Banjaluke, čiji autobusi “rentabilno” krstare po teritoriji ove opštine.

I pored “dobro riješenog pitanja prevoza, novozaposleni vozač načelnika opštine svakodnevno službenim vozilom odlazi do svoje kuće u Novoj Topoli, odakle se ujutro vraća na posao. Jer vozač, kao što u odgovoru na jedno odborničko pitanje reče načelnik ima da i poslije posla bude “u pripravnosti”.

Prethodni načelnik je na posao dolazio vlastitim autom, tako da se za samo šest mjeseci vozač aktuelnog načelnika, baš navozao u odnosu na svog prethodnika.


Za prvih šest mjeseci svoje vladavine Zoran Adžć i njegova svita gotovo da nisu dali ni jednu izjavu za javnost, u kojoj za svaki problem nisu okrivili prethodnu vlast na čelu sa Zoranom Latinovićem. Za šest mjeseci, svoje vladavine i kritike svojih prethodika, gradiški vlastodršci su, uspjeli i to u više navrata demantovati i sami sebe.

Eksperiment
Tako je početkom aprila u Gradišci boravio njihov predsjednik Milorad Dodik.  Nakon što je pohvalio lokalnu vlast, u prisustvu Zorana Adžića je izjavio da se “trenutno traži rješenje za otvorena pitanja kako rasteretiti budžet opštine od problema iz prošlosti, a najveći problem je aranžman u vezi sa gradskom toplanom gde je obaveze iz prethodnog perioda preuzela opština “.

Po Dodiku i Adžiću sporno je, dakle, to što je, kako su ustvrdili, opština za mandata bivšeg načelnika Zorana Latinovića na sebe preuzela određene obaveze gadiške Toplane.
Interesantno, nisu pomenuli da se radi o obavezema koja je Latinovićeva administracija naslijedila iz period kada je na čelu opštine bio sadašnji Adžićev Savjetnik Nikola Kragulj. Bilo je to vrijeme kada je iz Opštinskog Budžeta Toplana koja je tada trošila preskupi mazut suvencionirana sa više od 2 miliona maraka godišnje.  Sklapanjem sporazuma o privatno- javnom partnerstvu s kompanijom IEE, Toplana je za mandata Zorana Latinovića, prešla sa skupog i prljavog mazuta,  na potrošnju drvne sječke, a potrebe za dvomilionskim subvencijama iz Budžeta su prestale. Gradiška je dobila, po mnogima, najkvalitetnije grijanje u region.

Po Dodiku i Adžiću radi se. međutim o lošem “eksperimentu” prethodne vlasti.

Ništa ne bi bilo toliko čudno da samo par dana prije posjete Gradišci, Dodik nije imao sastanak sa gradonačelnikom Banjaluke Igorom Radojičićem, sa kojeg je poručio da će Vlada RS preuzeti 29 miliona maraka duga banjalučke Toplane. Nedugo zatim, grad Banjaluka je usvojio odluku o izgradnji nove  toplane koja će umjesto preskupog mazuta koristiti drvnu sječku. Rapisan je javni poziv za izbor najpovoljnijeg ponuđača. Kao najpovoljnije izabrana je ponuda kompanije IEE!

Dakle, Latinovićev “eksperiment”, će biti primijenjen u Banjaluci.
Gdje će, da ponovimo još jednom, Vlada RS preuzeti 29 miliona maraka dugova Toplane!?

Da li Radojičić, Adžić i Doik pripadaju istoj političkoj stranci – ili tako funkcioniše SNSD-ova teorija relativiteta – za sada je nepoznanica.


SNSD-ova teorija relativiteta u slučaju gradiških vlasti glasi: istina  ne zavisi od činjenica, već od  trenutog političkog ambijenta i od toga kada se i gdje govori. Niz je primjera koji o tome govore.



Adžić priznao: Latinović smanjio dugovanja za više od 17.000.000 maraka

Iako je u više navrata prije i poslije prošlogodišnjih lokalnih izbora tvrdio da nisu istiniti navodi o tome da je za vrijeme mandata njegovog prethodnika Zorana Latinovića, dug ove opštine smanjen za skoro 17 miliona maraka, Adžić je nedavno odgovarajući na odborničko pitanje otkrio šta je prava istina. I tako demantovao sopstvene tvrdnje koje je prije i poslije plokalnih izbora u više navrata ponovio.

“Stanje dugoročnih kredita i obveznica (glavnica i kamate) je u periodu od 01.12.2012 – 012.2016. godine smanjeno za 11.476.799,42 KM. Kratkoročne obaveze su smanjene za 3.926.435,58 KM (U sastavu kratkoročnih obaveza se nalazi i iznos od 1.314.376,32 KM obaveza prema “EKO EURO TIMU”, a za koje očekujemo sredstva granta). Iz budžeta opštine Gradiška je vraćeno kredita KP “Toplana”  2.474.240,80 KM.”, kaže se u pisanom odgovoru načelnika opštine Zorana Adžića na odborničko pitanje.


Niskogradnja
Opština gradiška, na čijem čelu je bio Nikola Kragulj, sadašnji savjetnik Zorana Adžića, je sa “Niskogradnjom” iz Laktaša , 2009. godine sklopila ugovor o izgradnji Sportsko-poslovnog centra “Servitium”.
Ugovor Opština Gradiška - "Niskogradnja"
"Niskogradnja" se odriče dijela potraživanja (žuti okvir)

 Međutim kada je 2012. godine na čelo opštine došla nova vlast sa načelnikom Zoranom Latinovićam zatekli su neizmirena potraživanja laktaške firme u iznosu od 654.010,66 maraka, za izvedene radove na ovom objektu.

u Cilju rješavanja ovog problema, 06. 0ktobra 2015. godine je potpisan sporazum između Opštine Gradiška i “Niskogradnje”, o načinu izmirenja duga.
Dogovoreno je da polovina duga bude isplaćena u više rata. Dok se, “Niskogradnja obavezala da će odustati od tužbe po tom osnovu i odrekla se druge polovine potraživanja.

„Izvođač-ulagač „Niskogradnja“ d.o.o. Laktaši odustaje od potraživanja druge polovine iznosa privremene situacije broj 4., te se istih sredstava odriče u korist razvoja sporta na području Opštine Gradiška.“, stoji, između ostalog, u ovom ugovoru.

Nakon dolaska, ili tačnije povratka SNSD-a na vlast u Gradišci, ugovor je potpuno zanemaren, te je skupštinska većina koju uz SNSD, čine i DNS, US, SP, donijela odluku da se Ćubiću i „Niskogradnji“, isplati ukupno 654.011,06 KM, odnosno,
394.011, 06 maraka duga i 365.938, 87 maraka zateznih kamata na ime do sada izvedenih radova.
Prethodno nije donesena nikakva odluka niti je dato ikakvo obrazloženje zbog čega bi prehodni ugovor Opštine s “Niskogradnjom”, kojim s eova firma odrekla polovine svojih potraživanja bio proglašen nevažećim.

Umjesto toga Zoran Adžić je javno, ne trepnuvši, tvrdio da prethodna vlast nije uradila ništa da riješi problem sa “Niskogradnjom”.

Ko osim Ljube Ćubića ima koristi od “ovoliko humnizma” aktuelne vlasti u Gradišci, teško će biti utvrditi bez istrage za to nadležnih organa, na čemu, se prema vrlo pouzdanim podacima intezivno radi.

Interesantno je da je nakon odluke o poklonu Ćubiću iz Budžeta Gradiške, načelnik slavodobitno najavio da će dvorana biti završena do nove 2018. godine.

Najavio je to prije dva mjeseca, a od tada do danas na ovom gradilištu se nije pojavio ni jedan radnik. Ako rok koji je sam postavio ovim tempom izgradnje bude ispoštovan, Adžiću bi zaista trebalo odati priznanje. Ali kako stvari stoje naredne nove godine će se “turistički potencijal” Gradiške usmjeriti na sportsku dvoranu  “Servitium”, gdje će, se, sve su , prilike, klizati i padati višestruko više nego na prošlogodišnjem klizalištu u sklopu “Zimzograda”.





May 20, 2017

Gradiška: Lokalna vlast zaboravila Rome - sjete ih se samo pred izbore

piše: Miljan Kovač
Saša Mašić, predsjednik Saveza Roma RS
Gradiška je opština sa jednom od najmnogbrojnijih romskih zajednica u Bosni i Hercegovini.  Iako aktivni učesnici, društvenog i političkog života u ovoj lokalnoj zajednici gradiški Romi imaju mnogo razloga za nezadovoljstvo svojim položajem, ali posebno načinom na koji se lokalna vlast prema njima odnosi.

Saša Mašić, predsjednik Saveza Roma Republike Srpske odbornik je u Skupštini opštine Gradiška iz reda nacionalnih manjina.  Kaže da aktuelna lokalna vlast slabo ima sluha za probleme ove zajednice, a još manje volje da pomogne, bar kada su u pitanju socijalno najugroženiji među njima. Udruženje koje on vodi i koje je dosada ostavrilo brojne projekte na poboljšanju uslova života gradiških Roma, ne može se pohvaliti saradnjom sa Opštinom Gradiška, koja je na najnižem nivou u proteklih nekoliko godina.

„Ne izlaze nam u susret i ne cijene nas, kao nacionalnu manjinu uopšte, ponašaju se često kao da u ovoj opštini i ne postojimo . U Gradišci imamo četiri nacionalne manjine za koje opštine mjesečno izdvaja po 400 maraka, da bi mogli platiti kancelariju ili neki kancelarijski materijal.  To je mizerno i nedovoljno, a i to se odvaja od 20 hiljada maraka koliko je godišnje za nas predviđeno opštinskim Budžetom. Naše zahtjeve za pomoć najugroženijim odbijaju pod izgovorom da nema dovoljno sredstava u Budžetu. Mi imao razumijevanja, ali ne shvatamo da sredstava ima za neke druge stvari a za nas nema. Dovoljno je, ako vam kažem da se više izdvaja za azil za pse nego sa romsku populaciju u Gradišci“, kaže Mašić.

Kao primjer lošeg odnosa opštinske vlasti prema Romima navodi kako je Opština odbila njihov zahtjev za pomoć socijalno ugroženim porodicama prošle zime. Molili su za 80 paketa osnovnih namirnica za najugoženije koji zbog snijega i rekordno niskih neperature nisu bili u mogućnosti da obezbijede osnovne potrepštine za život. Uslijedio je negativan odgovor.

„Povodom vašeg zahtjeva za dodjelu jednokratne finansijske pomoći za nabavku prehrambenih paketa, obavještavamo vas da se istom ne može udovoljiti zbog trenutnog nedostatka sredstava u Budžetu opštine.“, stoji između ostalog u odgovoru koji su dobili.

Gotovo identičan odgovor uslijedio je i kada su tražili jednokratnu pomoć za obilježavanje Svjetskog dana Roma, 08.aprila ove godine. Zbog toga jedan od svojih najznačajnijih praznika, Romi Gradiške ovaj put nisu ni obilježili.
Opštine im je izašla u susret tako što su im dali autobus i dva vijenca za komemoraciju žrtvama ustaškog logora Jasenovac 22. aprila u Donjoj Gradini. Međutim, i to je učinjeno u „zadnji čas“ nakon mnogo problema i odbijanja, iako je to godinama unazad bila praksa.

S druge strane, vlast je znala za  Rome i njihova udruženja onda kada su im na izborima bili potrebni njihovi glasovi. Umjesto da pomognu, kažu,  ovi koji sada vrše vlast u Gradišci su zavađali Rome, stvarajući paralelna udruženje koja su im služila u izborne svrhe. Ispred tih udruženja, na izborima su za kandidate isticali svoje marionete, kojima nije bio cilj da predstavljaju svoju zajednicu nego da, zarad lične koristi, budu u službi vlasti, ili da odvuku glasove autentičnim predstavnicima nacionalnih manjina. 

Saša Mašić se nije uklapao u takvu konstrukciju, ali bi ga nakon što je osvojio odbornički mandat svi voljeli u svojim redovima. On međutim  kao odbornik nacionalnih manjina ne pripada ni vladajućem ni opozicionom bloku u opštinskoj Skupštini i kako kaže, zastupa isključivo interese svojih glasača i zajednice koju predstavlja.
To mu vlast i zamjera, jer bi skupštinskoj većini itekako dobra došla njegova podrška.  Zauzvrat ne nude ništa od čega bi zajednica imala bilo kakve koristi.

„Ako  bih ja bio u skupštinskoj većini, šta bi nacionalne manjine dobile od toga? Ništa.  Bilo je raznih pritisaka na mene, ali šta mi imamo od toga ako u Opštini nije zaposlen niko od Roma, čak ni čistačica!? I nemaju namjeru nikoga od manjina da zaposle“, konstatuje Mašić.

Nezaposlenost, je inače, najveći problem i ove zajednice. Slobodno bi se moglo reći da su Romi kao nacionalna manjina i u tom pogledu najzapostavljeniji.  Pojedini Romi rade u Gradskoj čistoći, jedna Romkinja je čistačica u školi, a jedna je zaposlena u Domu zdravlja i to je sve.... To je i glavni uzrok sve masovnijim migracijama ovih ljudi koji u potrazi za poslom odlaze u druge zemlje. Preko trideset odsto ih je proteklih godina otišlo u inostranstvo. Mnogi ljeti dolaze na odmor ili na vikend, ali sve rjeđe.

U Udruženju strahuju da će se vrlo skoro pripadnici ove etničke grupe u Gradišci moći prebrojati na prste jedne ruke. Zato aktivno i rade na projektima koji bi im olakšali život ovdje u njihovom zavičaju. Pored nezaposlenosti veliki problem su i loši uslovi za obrazovanje romske djece.

Dobijaju besplatne udžbenike za osnovnu školu. Ali to im, nije od velike pomoći, ako žive u lošim uslovima. Često u jednoj prostoriji od desetak kvadrata živi i po petoro djece i nemaju nikakve uslove za učenje.  Roditelji nisu u mogućnosti ni da im omoguće sve ostalo osim udžbenika što je potrebno za školu.
Uspjeli su se izboriti za bespalatan upis u srednje škole, međutim, za udžebnike srednjoškolcima od vlasti nisu uspjeli dobiti sredstva. Nema sredstava ni za stipendije studentima, a srednjoškolci romske nacionalnosti su zahvaljući angažovanju Udruženja Roma, uspjeli dobiti stipendije od organizacije  „Obrazovanje gradi BiH“ iz Sarajeva.
Međutim i pored svih problema koje imaju u Gradišci, poražavajuća je činjnica, koju ističu, da je položaj Roma u drugim opštinama na još nižem nivou.





May 1, 2017

Dodik u "neprijateljskom okruženju"


piše: Miljan Kovač
Milorad Dodik je danas u Gradišci iskoristio pomen nedužnim žrtvama iz Zapadne Slavonije, da na tom tužnom skupu, promoviše nove “neprijetelje Republike Srpske”

 “Republika Srpska je ugožena okruženjem u kojem se nalazi”, ispalio je Dodik na obali rijeke Save, a da nije ni trepenuo, a još manje dao bilo kakvo obrazloženje svojoj tvrdnji.

Ostavio nas je u neduomici - ko je to, po njemu, okruženje koje ugrožava Republiku Srpsku.

Nije vjerovatno da je Dodik, pri tom mislio na Hrvatsku. Zašto bi neko ko je hrvatskoj svojevremeno isporučio “jasenovačku građu” i ko se proteklih godina više zalagao za treći (hrvatski ) entitet u Bosni i Hercegovini od bilo kog drugog političkog lidera u Hrvata, imao takvo mišljenje o susjednoj nam i prijeteljskoj zemlji. Uostalom šta bi mu na to rekao njegov prijatelj, lider HDZ-a BiH, Dragan Čović (s kojim se, kako se nedavno pohvalio, "oko svega brzo dogovori").

Možda su se odnosi među prijateljima malo poljuljali – jer čudi da Čović, za koga je Dodik nakon izbora 2014. rekao da je bolji predstavnik Republike Srpske u Predsjedništvu BiH od Mladena Ivanića, nije danas zajedno s Dodikom, pojavio na pomenu u Gradišci. (Ivanić je bar poslao Sakana, a Čović čak ni Čavaru).
Bio bi red, da neko ko tako dobro igra ulogu srpskog člana Predsjedništva BiH prisustvuje jednom ovakvom događaju.

Nije valjda Dodik pod neprijateljski nastrojenim okruženjem, po Republiku Srpsku, mislio na “majčicu” Srbiju!? Pa svi smo ga vidjeli kako se kupa u šampanjcu sa tamošnjim “Glavnim Bajom”, dojučerašnjim “političkim pobačajem”, u izbornoj noći, a i odlazeći Toma grobar je najavio oproštajnu posjetu kod brata grobara iz Bakinaca.

Teško da je Dodik pod neprijeteljsko okruženje svrstao i junačku Crnu Goru. Iako Milo Marlboro i Mile Ronhil nikada nisu voljeli istu vrstu cigareta –  pušačko bratstvo nikada nije ozbiljnije poljuljano. Nije poljuljano čak ni kada je Glavni Baja u Banjaluci tapšao po ramenu Andriju Mandića, jednog od lidera crnogorske opozicije, na promjenu cigareta nije ni pomislio. Pušačke navike su čudo i teško se mijenjaju.

Preostaje jedino da zaključimo da je Baja od Bakinaca pod neprijeteljskim okruženjem mislio na ono “unutrašnje” okruženje – na Federaciju BiH. Međutim i taj zaključak je teško održiv. Pošto Kapetan Dragan u Hrvata, kao “pravi predstavnik RS” u Predsjedništvu BiH, ne staje pod ovu etiketu, preostaje da zaključimo da je Dodik mislio na “političko Sarajevo”, odnosno lidere političkih stranaka iz Sarajeva.

Bio bi i to sasvim pogrešan zaključak, nakon što su Baja i njegove bajice amnestirali čak i Šefika Džaferovića, zamjenika predsjedavajućeg Doma naroda Parlamentarne skupštine BiH, koga su donedavno bojkotovali nazivajući ga “ratnim zločincem”. 

U junačkom boju za usvajanje Zakona o akcizama na naftu u Parlamentu BiH, koji bi omogućio produženje aranžamana sa MMF-om i značio slamku spasa za aktuelnu vlast, novi veliki prijatelj Republike Srpske, postao je i donedavno, makar javno “omraženi” Bakir Izetbegović, ali i lideri drugih “bošnjačkih stranka” bez kojih nema Zakona o akcizama, pa s njim ni novih kredita od MMF-a.
Kako kaže stara bakinačka poslovica: “Brat je mio ma šta pušio, makar iz Teherana dolazio -  samo ako nađemo zajedničku računicu”.

Gdje je, onda, to neprijeteljsko okruženje Republike Srpske.
Da Zvornik, Sokolac, Prijedor… nisu u Republici Srpskoj, mogli bi lako zaključiti da Dodik pod “neprijeteljskim okruženjem, misli na  obruč koji oko njega stežu njegovi stranački, poslovni ili  koalicioni pajtaši, Milana Jolović – Legenda, Mirko Čolović, Gordan Pavlović, Marko Pavić i drugi…

S obzirom, da je Dodik davno preuzeo krilaticu "Republika Srpska to sam ja" – onda nema sumnje na koje je negativno okruženje mislio. Po toj "logici" protiv Republike Srpske su svi oni koji su protiv njega.

Odlučujuća bitaka po Dodika (ili po njegovoj logici  Republiku Srpsku) mogla bi se odigrati već 10. maja, kada će Skupština Republike Srpske odlučivati o prodaji rudnika “Ljubija”, gdje će mu, bar je tako obećao, na megdan izaći DNS- Marka Pavića, a vjerovatno i dio SNSD-a. Novi neprijetelji “Republike Srpske!?

Mar 21, 2017

Atomski zdesna i pravo u koš

U međuvremenu sam načuo da u opozicionim redovima postoji ideja da se jedan koš u sred noći postavi pod prozor Igora Radojičića, pa da se organizuje noćni turnir pod motom: Spavaš li mirno Igore Radojičiću! Plan je ako se Radojičić pojavi na prozoru, da mu svi okrenu leđa i odu u suprotnom smjeru od njega


piše: Miljan Kovač



Pekari su divni ljudi, za razliku od političara. Međutim, minus i plus daju minus, pa tako valjda i kombinacija pekara i političara daju političara koji baš ne zna za šalu, a uz to ga istina jako boli. 

U takvom svjetlu se predstavio izvjesni Zoran Tešanović. Nekada visoki funkcioner PDP-a, a sada kadar te stranka na funkciji u Sarajevu. Ni manje ni više nego na mjestu zamjenika direktora Državne regulatorne agencije za nuklearnu bezbjednost Bosne i Hercegovine. Niste čuli za ovu agenciju? Nemojte je tražiti po netu. Sajt im ne funkcioniše. Ljudi su vjerovatno zaokupljeni "nuklearnim probama", zaboravili na sajt. Sudeći prema troškovima koje prave izgleda da baš to i rade.

E pa izvjesni Tešanović je bio poznatiji u vrijeme dok je kao visoki kadar PDP-a bio vlasnik pekare u Istočnom Sarajevu. Tada je bio poznat i po nadimku "kifla". Kifla, pa šta, - asocira na pošteno i časno zanimanje, a i mnogo je zdravije od baktanja tamo nekom nuklearnom energijom. Utiče to zračenje, na zdravlje ite kako. Izgleda izaziva i veliku nervozu. Svjestan toga ja izvjesnom Tešanoviću nisam zamjerio na nervoznoj reakciji na jedan moj komentar na Fejsu.
A njemu se nije svidio moj komentar ispod posta Branislava Borenovića, predsjednika PDP-a.

Borenović je objavio fotografiju nekih ljudi, vjerovatno aktivista njegove partije koji postavljaju koš na nekom igralištu i to po noći. U postu je napisao: 
"Tabla, obruč, mrežica...mali opozicioni doprinos društvu u naselju Kočićev Vijenac Banjaluka. Očekujemo da se uključi Radojičić Igor mr, je li u ok?

Nije napisao, zašto SNSD i Radojičića nisu ni pokušali pobijediti na izborima za mjesne zajednice Grada Banjaluke koji su održani samo dan ranije. Možda smatra da će u basket jedan na jedan s Radojičićem imati više šanse!?

Prokomentarisao sam:  "Sljedeće izbore dobijate 100%, vaše je samo da se kandidujete https://www.facebook.com/images/emoji.php/v8/f57/1/16/1f609.png;) Samo jako! Ne bi bilo loše i da postrojite vojsku ispod koša, to bi bio pun pogodak!"

E taj moj komentar se izvjesnom Tešanoviću izgleda nije dopao, pa je ustvrdio da je , kao i drugi komentar negativan. Zapitao se: "Što ste negativni?"

Kada sam mu pokuša objasniti da nisam "negativan" i da smatram da je ideja baš "dobra" i da se "režim opasno trese od ovakvih akcija i jednog odbornika PDP-a u Skupštini grada... on se baš uvrijedio i poručio da "izaberem drugog političkog favorita i podržavam ga" i da nisam korektan, a po objavama je za ključio "da sam obrazovan"...

Odgovorio sam: "Nemam ja partijske favorite, a ne palim se ni na maliciozne, komentare tipa "čini mi se da si obrazovan", jadno je to g. Tešanoviću. A još su jadniji oni kojima su "političari" sa takvim "smislom za šalu", favoriti. Nije politika, druže Tešanoviću uvaljivanjem vlastitog dupeta u udobnu fotelju zvalo se to dupe poziciono ili opozciono, jer imajte na umu da ste tu zasjeli zahvaljujući podršci i glasovima onih kojima ste obećali "promjene" i bolji život, a oni sada nemaju ni za kiflu u vašoj pekari https://www.facebook.com/images/emoji.php/v8/f57/1/16/1f609.png;) P.S. Čini mi se "po nekim komntarima", da su vam kifle vrlo bajate!"

E ovo je izvjesnog Tešanovića, baš uvrijedilo, jer, kako reče on i njegova porodica već četiri godine ne drže pekaru. 
Rastuži me čovjek. Nisam znao da pekare više nema, a da jesam ne bi mu dirao tu bolnu ranu.

Jadan čovjek sada se zlopati u premekanoj fotelji zamjenika direktora Državne agencije kojoj ne funkcioniše ni zvanični sajt. 

Zato se bacio i u ugostiteljstvo kao dopunsku djelatnost. Ali to sada nije bitno, detalje naše prepiske možete vidjeti na 
screenshot-ovima koje sam snimio prije nego me ucijeljeni izvjesni Tešanović blokirao. 

Zaista ne znam što se čovjek ljuti. Pa ja mislim da je Borenovićev potez sa obručem i mrežicom - skoro pa pun pogodak, na kojem bi pozavidio i moćni marketinški tim Belog Preletačevića, predsjedničkog kandidata u Srbiji. Ja sam mu predložio i da trupe postroji, ali ne mora, nema veze, može i ovako. 


U međuvremenu sam načuo da u opozicionim redovima postoji ideja da se jedan koš u sred noći postavi pod prozor Igora Radojičića, pa da se organizuje noćni turnir pod motom: Spavaš li mirno Igore Radojičiću! Plan je ako se Radojičić pojavi na prozoru, da mu svi okrenu leđa i odu u suprotnom smjeru od njega. Realizacija plana će sačekati dok ne budu provedeni unutarstranački izbori u svim članicama SzP, pa će ga prvo razmotriti novoizabrani oragani stranaka, koji će poslije odabrati delegacije da o organizaciji ovog turnira razgovaraju na nivou Saveza. U međuvremenu će kreativni timovi PDP-a napraviti fotomontažu na koj Borenović sa merdavina  zakucava trojku i šalje Radojičića po loptu. Ima prijedloga i da u vrijeme mečeva navijači glasno recituju azbuku i tako istovremeno vrše ćirilizaciju Banjaluke.

Mar 1, 2017

U Gradišci uskoro nova koalicija na vlasti




 „Izvor“ je, iako ima isti broj odbornika kao i DNS, dobio značajno vredniji paket u vlasti, unutar ove stranke negoduju i zbog, popustljivosti  Zorana Adžića i SNSD-a prema „Izvoru“.
Kao primjer navode nedavnu odluku o opremanju stana u Turjaku dr Tihomiru Mihajloviću v.d. direktoru Doma Zdravlja Gradiška, za što je izdvojeneo 5.000 konvertibilnih maraka


piše: Miljan Kovač
Nakon samo par mjeseci nesmetanog funkcionisanja aktuelna vlast u Gradišci nalazi se pred velikim iskušenjem usljed sve zategnutijih odnosa među koalicionim partnerima. Načelnik Zoran Adžić i SNSD-a, kao najveća vladajuća partija nalaze se u vrlo delikatnoj situaciji zbog sukoba među manjim koalicionim partnerima. Nesuglasice između DNS-a i koalicije „Izvor“ oko raspodjele koalicionog parčeta vlasti započele su odmah po okončanju lokalanih izbora prošle jeseni, a posljednjih dana eskaliraju do te mjere da su ih u SNSD-u shvatili kao vrlo ozbiljnu prijetnju opstanku aktuelne vlasti na čelu ove opštine.
Osim što sve češće primjedbuju da je „Izvor“, iako ima isti broj odbornika kao i DNS, dobio značajno vredniji paket u vlasti, unutar ove stranke negoduju i zbog, kako kažu sagovornici, popustljivosti Zorana Adžića i SNSD-a prema „Izvoru“.
Kao primjer navode nedavnu odluku o opremanju stana u Turjaku dr Tihomiru Mihajloviću, v.d. direktoru Doma Zdravlja Gradiška. Za kupovinu namještaja u stanu koji se nalazi u okviru ambulante u Turjaku kod Gradiške, odlukom Upravnog odbora Doma zdravlja Gradiška, izdvojeno je 5.000 konvertibilnih maraka. Paradoks je da se Mihajloviću, koji radi u Gradišci, oprema stan u Turjaku, dok ljekar koji radi u Turjaku na posao u tamošnju ambulantu putuje iz Gradiške. U Domu zdravlja i u Opštini ovakvu kupovinu namještaja Mihajloviću pravdaju time što on, navodno poslije radnog vremena u Gradišci radi i u Turjaku. Da li je plaćen prekovremeno za sada je nepoznanica. Opštinska organizacija tzv. „Izvorne SDS“ na čijem čelu je bio Mihajlović nedavno se „utopila“ u Ujedinjenu Srpsku (US) Nenada Stevandića. Mihajlović je formalno predsjednik opštinske organizacije te stranke, ali stvarni šef je bivši SDS-ovac Slavko Dunjić. Obaveze Zorana Adžića i lokalnog SNSD-a prema njemu su ogromne. U raspodjeli vlasti „Izvoru“ su između ostalog, pripale vrlo vrijedne rukovodne pozicije u Apoteci,  „Galenfarmu“ i Domu zdravlja, kao i najinteresantnija odjeljenja u opštinskoj upravi, poput Odjeljenja za finansije ili Odjeljenja za Boračko invalidsku zaštitu.
S druge strane, Adžić ima obaveze i prema DNS-u zbog koalicionih odnosa ovih stranaka na nivou Republike Srpske. Sve glasnije zaoštravanje koalicionih odnosa, ipak bi se moglo obiti o glavu DNS-u.
U prilog tome ide činjenica da bi i „Izvor“ (odnedavno US) ali i mnogi u SNSD-u najradije DNS izbacili iz koalicije i podijelili njihov kolač vlasti.
Za skupštinsku većinu u Gradišci je neophodan minimum od 16 odbornika. Većinu bi mogli da formiraju odbornici SNSD-a, „Izvora“ i Socijalističke partije uz pomoć odbornika manjina Saše Mašića koji se sve čvršće veže za vladajuću većinu. Svjestan da takva većina ne bi bila pouzdana, Adžić je u proteklom periodu vodio razgovore sa pojedinim odbornicima iz opozicionih redova. Prema pouzdanim informacijam sa nekim od njih je na korak do sklapanja dogovora, što znači sigurno nogiranje DNS-a iz vlasti. Koalicioni partneri imaju puno primjedbi na rad pojedinih kadrova DNS-a na direktorskim pozicijama.
S druge strane veliko je nezadovoljstvo i u unutar DNS-a. Mnogi koji su aktivno radili u predizbornoj kampanji i doprinijeli solidnom rezultatu te stranke u Gradišci, a od učešća u vlasti ne vide nikakvu ličnu korist, ne gledaju blagonaklono na bahatost predsjednika Opštinskog odbora Vladimira Jankovića. Za razliku od svog prethodnika na toj funkciji, koji je volontirao, Janković je odlučio da posao podpredsjednika lokalnog parlamenta obavlja profesionalo za platu veću od 2.000 KM. On će da “zaledi” radno mjesto profesora u srednjoj Tehničkoj školi i da se posveti biznisu u svom privatnom preduzeću. Dok u slobodno vrijeme bude rukovodio svojim privatnim biznisom, plata i doprinosi će mu redovno mjesečno lijegati iz Budžeta opštine Gradiška.
Mnogo je nezadovoljinih i u “Izvoru”. Neki od od najagilnijih aktivista ove stranke u predizbornoj kampanji, nakon izbora nisu dobili ništa. Oni sve češće, svojim rukovodiocima spočitavaju, po njima, nepotrebno ustupanje funkcija DNS-u bez koga bi se mogla formirati vlast.  Treba imati na umu da i u DNS-u i u “Izvoru” ne gledaju sa simpatijama na najmanjeg koalicionog partnera Socijalističku partiju, ali iz pragmatičnih razloga taj front ne otvaraju jer im je međusobni obračun ipak prioritet. Naravno svi ovi unutarkoalicioni i unutarstranački ratovi u Gradišci za sada se uglavnom odvijaju iza zatvorenih vrata odakle ipak cure informacije. Prema tim informacijama samo je pitanje dana kada će sukob biti prenesen u skupštinske klupe i šta će biti “okidač” novog političkog prestrojavanja koje je u Gradišci neminovno. U Svakom slučaju načelniku Adžiću nije lako izaći na kraj sa koalicionim partnerima, a ni vremena kada su vladajuću većinu činili svi osim SNSD-a, nisu tako daleko bila da bi se lako zaboravila. Politika je ipak vještina (ne)mogućeg.







Feb 21, 2017

Sanja Ivanović na korak do pobjede nad nepravdom



piše: Miljan Kovač
Osnovni sud u Gradišci je adresa na koju se profesorica Sanja Ivanović obratila u nadi da će se izboriti sa nepravdom usljed koje je prošle jeseni ostala bez posla u Gimnaziji Gradiška. Tužba je predata 31. januara i o fazi u kojoj se proces nalazi je još prerano govoriti. Sve lažne glasine koje su se prethodnih dana pojavile u Gimnaziji pokušaj su manipulacije činjnicama. Riječ je o očajničkom pokušaju „samoutjehe“ onih koji svjesni svog bezakonja strahuju od ishoda ovog procesa. Sanja je odlučna da istraje do kraja i u tome ima podršku jakog advokatskog tima porodice i prijatelja. 

    Uostalom pravda je na njenoj strani.
S obzirom da postoji niz činjenica o tome da je bez posla ostala na nezakonit način i da je žrtva diskriminacije ova profesorica fizičkog vaspitanja iz Gradiške je uvjerena da će sud prepoznati te činjenice i donijeti odluku kojom će šteta koja joj je nanesena bar djelimično biti ispravljana. Potpuna satisfakcija za toliku štetu nije ni moguća.
Sanja Ivanović, za razliku od onih koji se sada favorizuju, nije „studirala subotom“. Nakon redovnih studija, diplomirala je na fakultetu za Fizičku kulturu i sport Univerziteta u Banjaluci. U Gimnaziju Gradiška je zaposlena 2010. godine u skladu sa zakonom i na osnovu raspisang Konkursa. Zaposlana ja na neodređeno vrijeme sa punom radnom normom.
Nije član ni jedne političke partije, pa nije bliska ni onim na vlasti. U poslu je vođena isključivo profesionalnim normama, zbog čega je posebno omiljena među učenicima. Sve su to izgleda, razlozi zbog kojih nije „omiljena“ ni kod bivšeg direktora Pere Bursaća ni kod Aktuelne direktorice Vesne Krunić. I ne samo kod njih. Svoje miljenike u gradiškoj Gimnaziji imali su i još uvijek imaju bivši ministar prosvjete Anton Kasipović i aktuelni Dane Malešević.
Politički miljenicu su ti koji su favorizovani na štetu profesorice koja nije imala političko zaleđe. Dok su njoj oduzimani časovi, pod izgovorom da se smanjuje broj učenika, njenim „podobnim“ kolegama su dodjeljivani. Da bi apsurd bio veći prednost u dodjeli časova je davana i kolegama koji su „dovođeni“ iz Banjaluke, u odnosu na nju koja je rođena i živi u Gradišci.
Šta je sve pod „pod dirigentskom palicom“, ministra Maleševića u školskom sistemu Republike Srpsku moguće, najbolje govori primjer takozvane „rotacije“ radnim mjestima koju je on lično odobrio.
Tom rotacijom, koju zakon o srednjim školama RS ne poznaje, je omogućena zamjena radnim mjestima profesora koji radi u Banjaluci, sa profesorom koji radi u Gmnaziji Gradiška i to obrazloženo navodnim smanjanjem troškova prevoza. Profesoru koji je „zarotiran“ iz Banjaluke su dodijeljeni časovi fizičkog vaspitanja u Gimnaziji Gradiška. On po, nekim, u najmanju ruku čudnim kriterijumima, ima prednost nad profesoricom koja u ovoj školi godinama radi. Da bi Apsurd bio veći, nedugo potom, Sanji koja živi u Gradišci je nuđeno da putuje i radi u Novom Gradu, Prijedoru ili Prnjavoru. Na smanjenje troškova prevoza, naprasno se zaboravilo. Zbog ove „rotacije“ Sanja je 06.09.2016. Okružnom tužilaštvu u Banjaluci podnijela krivičnu prijavu protiv Maleševića i Krunićke. Proces je u toku.
O nevoljama kroz koje je ni kriva ni dužna prošla Sanja Ivanović dok se borila da sačuva posao koji joj je na kraju otet detaljnije u tekstu kojji je 30.oktobra 2015. objavio portal „Impuls“Džoker Malešević u rukavu Vesne Krunić.

O troškovima putovanja koje ministar pravi putujući iz Gradiške u Banjaluku – uskoro detaljnije.