Jan 9, 2018

Prilog za novu istoriju RS - Predsjednikova odsudna bitka


Izvor: (K)anali Javnog servisa


piše: Miljan Kovač
Nevrijeme. Kiša pljušti kao iz kabla. Neprijetelj je svuda oko nas. Ne bira sredstva da se domogne poslednje slobodne teritorije u Evropi.  Vrhovni komandant, naš predsjednik je na svom isturenom položaju. Čeka pogodan trenutak da naredi: Juriš, zamnom junaci! On tako komanduje. Pred njim je mapa, jošjednom analizira raspored snaga – poštari čvrsto drže lijevo krilo. Na desnom krilu na svojim položajima ešalon košarkaškog kluba „Igokea“, U ispomoć došli i slavni „Noćni vukovi“ – svaki oko vrata nosi sliku predsjednika i vrhovnog komandanta. Svi su svjesni da brane ono što je njemu najvažnije – mukom stečenu imovinu njega njegove porodice, najvjernijih prijatelja. Neprijateljska propaganda: o visokoj stopi nezaposlenosti, navodnom kriminalu i korupciji nije urodila plodom. „Narod je čvrsto uz Vas komandante“, neprestano uz svoj karakteristični, topli smješak Vrhovnog komandanta, koga narod od milja zove Glavni Baja, hrabri uvijek vesela sekretarica Željka.
U tom trenutku, u štab, čvrsta koraka i stegnuta kaiša ulazi kurirka Dušanka. Čim je pogledao znao je da nešto nije u redu.Ta slutnja ga razdire, vidi se to u njegovom pogledu. „Komandante, jedinica Marka Pola u reonu rudnika Ljubija se samovoljno povlači sa položaja. linije su prazne i postoji mogućnost da nam neprijetlj priđe s te strane“, referiše ova hraba kurirka.
Komandant, ljutito stegnu pesnicu i pogleda sekretaricu Željku, onim pogledom kojim, kao da traži utjehu u njenim uvijek veselim očima.
Željka mu priđe bliže, ali oprezno. Približila je usne njegovom uhu i poluglasno, tako da je Dušanka jedva mogla da čuje uputi riječi utjehe: „Ne brini ništa moj dragi komandante. Ako su jedni papci izdali, imamo druge, oni ce zauzeti njihove položaje“. Nakon ovih riječi predsjedniku kao da pade kamen sa srca.
Vrijeme je za juriš. Treba hrabro jurišati na neprijatelje. Predsjednik izlazi ispred komandnog mjesta. Sekretarica Željka sa iphona pušta dobro poznatu borbenu melodiju: Pukni zoro.  Dušanka steže kaiš za jošjednu rupu.
Komandant stoji mirno i zapovijeda: Poštari, vatrogasci, mažoretkinje... Za mnom!
Juriš počinje, komandant je prvi i juriš se čini nezaustavljivim...
Međutim nakon samo par koraka, dešava se neočekivano.
Iza leđa čuje se oštar povik: Stop, ne valja sijeci!
Komandant se ljutito okreće i pita: Šta je sada bilo Emire, šta ne valja u ovoj sceni.

Emir pomalo ljutito provuče prste kroz svoju bujnu kosu: Predsjedniče, jbg, sve je super, ali na samom početku scene vam ispade kutija ronhila iz džepa. Moramo ponoviti snimanje.