Piše: Miljan Kovač
Vukota Govedarica, novi lider SDS-a treba da se odazove
na Dodikov poziv na sastanak, ali samo i isključivo zato da mu stavi do znanja
da nije došao sa njim da razgovara, nego da pregovara, o mirnom odlasku sa
vlasti njega i njegovog režima koji je unazadio, opljačkao, pa na kraju i izdao Republiku Srpsku i sve njene građane. Govedarica
mora Dodiku postaviti precizan rok (recimo, najdalje do 01. decembra ove godine)
do kada mora podnijeti neopozivu ostavku, a prethodno smijeniti aktuelnu vladu
i time omogućiti formiranje prelazne vlade sastavljene od svih relevantnih
političkih subjekata čime bi se otvorio put slobodnim i fer izborima na u
Republici Srpskoj, s tim da bi vanredni parlamentarni i predsjednički izbori
bili održani najdalje u martu 2017. godine. Ovakvi zahtjevi neće biti ništa novo. Biće to
konkretizacija zahtjeva koje su lideri SzP uputili sa protesnog skupa, koji je
14. maja ove godine održan u Banjaluci (Na koje su u međuvremenu zaboravili). Vukota Govedarica, tada nije bio na čelu
SDS-a, odnosno SzP, zbog čega on jedini ima kredibilitet da povuče konkretan
potez. Ostali lideri i liderčići opozicije neka se i dalje češkaju po glavi i
prisjećaju gdje su sve pogriješili, možda im tako padne na pamet i da bi
trebali da preuzmu odgovornost i snose posljedice za svoje greške umjesto što i
dalje zamajavaju ovaj narod i glume velike face, a više podsjećaju na male bebe
koje je čika Mile prevario i uzeo im zvečku.
A ta zvečka stalno zveči u ritmu jedne iste pjesme: „srpsko
jedinstvo“! Ima li jadnije i od silne upotrebe izanđalije pokrivke za razne,
ali uvijek krupne obmane vlastitog naroda od te koja se zove „srpsko jedinstvo“?
Odgovor na ovo pitanje daju „lideri opozicije“ koji
kažu da ih je (a i široke narodne mase) Dodik namagarčio referendumom. Ja to, između redova, čitam ovako: „Mi smo
znali da je Dodik raspisao referendum samo zato da bi prevario narod pred
izbore, ali umjesto da javno upozorimo na tu prevaru i da pozovemo narod da na
nju ne nasjeda, mi smo se pridružili Dodikovoj prevari i zajedno sa njim varali
taj isti narod. Sada vidimo da je on bolji prevarant od nas i da je osim naroda
prevario i nas same i mi smo sada zato jako ljuti“. Možda griješim, ali ako
nisam u pravu, neka mi neko kaže: Zašto je opozicija podržavala referendum, za
koji se znalo da je prevara, ako su im namjere za razliku od Dodikovih bile
časne? Da SzP na izborima nije doživio debakl koji je doživio, da li bi prizali
da je referendum bio prevara i da su u njoj učestvovali samo zato da bi kao i
Dodik dobili više glasova obmanom naroda na čije se jedinstvo pozivaju?
Ako je iz istog razloga postignuto „srpsko jedinstvo“
oko kandidata za načelnika Srebrenice, a bojim se da jeste, hoće li neko snositi
odgovornost za prevaru građana i za nepotrebno, ali vrlo opasno dizanje
tenzija. Hoće li građanima Srebrenice
život postati kvalitetniji zato što su za načelnika dobili čedo „srpskog
jedinstva“, koje je i u ovom slučaju postitgnuto samo zato da neko SzP-ovcima
ne bi prigovorio da su „manji Srbi“ od Dodikovih „crvenih Srba“.
Neprestanim nadmetanjem s Dodikom na njegovom
nacional-primitivnom igralištu, opozicija je ta koja je unaprijed osuđena na
poraz. S druge strane, pobjeda opozicije u Dodikovoj igri bila bi ravna katastrofi,
jer bi to značilo da smo dobili „Baju nad Bajom“.
Pogubnoj politici Dodikovog režima mora se
suprotstaviti opcija koja će biti kontra, ne samo kriminalu i korupciji, već i
primitivizmu, primitivnom nacionalizmu,
bahatosti, lažima i svim drugim obilježjima ovog režima.
Opozicija mora jasno da ukazuje na režimske prevare umjesto što „ujedinjena“ s
režimom u tim prevarama učestvuje.
Plakanje nad vlastitom političkom sudbinom, ili slavljenje nepostojećih
izbornih pobjeda, neće nikome pomoći, a najmanje onima koji se konačno moraju suočiti sa vlastitim greškama. Vrijeme je za konkretne poteze, a Vukota Govedarica, kao novi politički lider
opozicije ima dobru priliku i vidjećemo da li će je iskoristiti zauzimanjem jasnog stava prema režimu Milorada
Dodika, od koga se može tražiti jedino odstupanje sa političkog trona i ništa
više. Ovaj put Režimu treba jasno staviti do znanja da će se ignorisanjem
zahtjeva opozicije i javnosti sučiti sa vrlo ozbiljnim odgovorom nezadovljnog
naroda. Kritična masa bez obzira na sve
rezultate kupljenih i prodatih izbora postoji – vrijeme je da se iskristališu
lideri koji će tu masu povesti.