piše: Miljan Kovač
Milorad Dodik je danas u Gradišci iskoristio pomen nedužnim žrtvama iz Zapadne Slavonije, da na tom tužnom skupu, promoviše nove “neprijetelje Republike Srpske”
“Republika
Srpska je ugožena okruženjem u kojem se nalazi”, ispalio je Dodik na obali
rijeke Save, a da nije ni trepenuo, a još manje dao bilo kakvo obrazloženje
svojoj tvrdnji.
Ostavio nas je u neduomici - ko je to, po
njemu, okruženje koje ugrožava Republiku Srpsku.
Nije vjerovatno da je Dodik, pri tom
mislio na Hrvatsku. Zašto bi neko ko je hrvatskoj svojevremeno isporučio “jasenovačku
građu” i ko se proteklih godina više zalagao za treći (hrvatski ) entitet u
Bosni i Hercegovini od bilo kog drugog političkog lidera u Hrvata, imao takvo
mišljenje o susjednoj nam i prijeteljskoj zemlji. Uostalom šta bi mu na to
rekao njegov prijatelj, lider HDZ-a BiH, Dragan Čović (s kojim se, kako se
nedavno pohvalio, "oko svega brzo dogovori").
Možda su se odnosi među prijateljima malo
poljuljali – jer čudi da Čović, za koga je Dodik nakon izbora 2014. rekao da je
bolji predstavnik Republike Srpske u Predsjedništvu BiH od Mladena Ivanića,
nije danas zajedno s Dodikom, pojavio na pomenu u Gradišci. (Ivanić je bar
poslao Sakana, a Čović čak ni Čavaru).
Bio bi red, da neko ko tako dobro igra
ulogu srpskog člana Predsjedništva BiH prisustvuje jednom ovakvom događaju.
Nije valjda Dodik pod neprijateljski
nastrojenim okruženjem, po Republiku Srpsku, mislio na “majčicu” Srbiju!? Pa
svi smo ga vidjeli kako se kupa u šampanjcu sa tamošnjim “Glavnim Bajom”,
dojučerašnjim “političkim pobačajem”, u izbornoj noći, a i odlazeći Toma grobar
je najavio oproštajnu posjetu kod brata grobara iz Bakinaca.
Teško da je Dodik pod neprijeteljsko
okruženje svrstao i junačku Crnu Goru. Iako Milo Marlboro i Mile Ronhil nikada
nisu voljeli istu vrstu cigareta – pušačko bratstvo nikada nije ozbiljnije
poljuljano. Nije poljuljano čak ni kada je Glavni Baja u Banjaluci tapšao po
ramenu Andriju Mandića, jednog od lidera crnogorske opozicije, na promjenu
cigareta nije ni pomislio. Pušačke navike su čudo i teško se mijenjaju.
Preostaje jedino da zaključimo da je Baja
od Bakinaca pod neprijeteljskim okruženjem mislio na ono “unutrašnje” okruženje
– na Federaciju BiH. Međutim i taj zaključak je teško održiv. Pošto Kapetan
Dragan u Hrvata, kao “pravi predstavnik RS” u Predsjedništvu BiH, ne staje pod
ovu etiketu, preostaje da zaključimo da je Dodik mislio na “političko Sarajevo”,
odnosno lidere političkih stranaka iz Sarajeva.
Bio bi i to sasvim pogrešan zaključak,
nakon što su Baja i njegove bajice amnestirali čak i Šefika Džaferovića,
zamjenika predsjedavajućeg Doma naroda Parlamentarne skupštine BiH, koga su
donedavno bojkotovali nazivajući ga “ratnim zločincem”.
U junačkom boju za usvajanje Zakona o
akcizama na naftu u Parlamentu BiH, koji bi omogućio produženje aranžamana sa
MMF-om i značio slamku spasa za aktuelnu vlast, novi veliki prijatelj Republike
Srpske, postao je i donedavno, makar javno “omraženi” Bakir Izetbegović, ali i lideri
drugih “bošnjačkih stranka” bez kojih nema Zakona o akcizama, pa s njim ni
novih kredita od MMF-a.
Kako kaže stara bakinačka poslovica: “Brat
je mio ma šta pušio, makar iz Teherana dolazio - samo ako nađemo zajedničku računicu”.
Gdje je, onda, to neprijeteljsko okruženje
Republike Srpske.
Da Zvornik, Sokolac, Prijedor… nisu u
Republici Srpskoj, mogli bi lako zaključiti da Dodik pod “neprijeteljskim
okruženjem, misli na obruč koji oko
njega stežu njegovi stranački, poslovni ili koalicioni pajtaši, Milana Jolović – Legenda, Mirko Čolović, Gordan Pavlović, Marko Pavić i drugi…
S obzirom, da je Dodik davno preuzeo
krilaticu "Republika Srpska to sam ja" – onda nema sumnje na koje je negativno
okruženje mislio. Po toj "logici" protiv Republike Srpske su svi oni koji su protiv njega.
