Gdje si bio u septembru, A.Plenkoviću?

Nisam čuo da je neko od naših  pozicionih ili opozicionih lidera, reagovao na izjavu premijera Hrvatske da bi Bosnu i Hercegovinu trebalo temeljno preurediti. Uzalud se Andrej Plenković upinjao da kao gost u Sarajevu održi lekciju svojim domaćinima kako bi oni vlastitu kuću trebali urediti pa da to bude po volji našem zapadnom susjedu. Niko, pa ni većina medija ovome, u najmanju ruku nepristojnom, a ja bih se usudio reći, i skandaloznom nastupu Andreja Plenkovića nije ukazao nikakvu pažnju. A i zašto bi, kada je Andrej u nevrijeme došao u Bosnu i Hercegovinu - državu u kojoj se vremenom zove samo period predizborne kampanje. Čim izbori prođu, a naročito u prvim predizbornim mjesecima vrijeme potpuno stane i taj period se zove "nevrijeme". U nevrijeme lideri vladajućih i opozicionih partija odmaraju i pokušavaju povratiti snagu koju su potrošili u predizborno vrijeme vršeći svoje "patriotske" zadatke na odbrani nacionalnih interesa koji su u tom periodu pred izbore nekako najugroženiji.  Tako, npr. svaki put sa približavanjem datuma izbora jačaju i napadi sa svih strana na Republiku Srpsku. Zle spoljne sile , potpomognute onim iz Sarajeva i uz podršku "domaćih izdajnika" tada jurišaju na suverenitet, ime, nadležnosti Republike Srpske.  Vlast RS tada okuplja sve patriotske snage i kreće u odlučnu odbranu, ne prezajući u toj borbi ni od raspisivanja referenduma bez obzira na pitanje koje će na tom referendumu građanima biti postavljeno. Opozicija  u tim teškim vremenima, kada su u pitanju "nacionalni interesi" zbija redove sa onim na vlasti i staje u jedinstven front odbrane Republike Srpske i srpskih nacionalnih interesa. Po tom pitanju,  kažu kod podjela nema.  I tada međutim u opoziciji znaju da su ovi na vlasti opljačkali i uništili Republiku Srpsku, da su se ne zakonito obogatili, da su zaposlili svoju djecu u institicije... ali to im ne smeta, jer "nacionalni jedinstvo" je iznad svega pa makar ono značilo i "pakt sa đavolom". Naravno samo pod jednim uslovom: Ako taj pakt donosi glasove "nacionalno ugroženog" naroda. Taj narod je možda i gladan, ali, njegovi hrabri vođi i branioci pomažu šta mogu - para i posla nemaju, to su ostavili sebi i svojoj djeci - ali malo asfalta i javne rasvjete po skoro pustim selima i puno "nacionalno jedinstvo", uvijk dobro dođu. (Glad se lakše podnosi na osvijtljnom asfaltu, nego na neosvijetljnom makadamu).

Sličana situacija je u u "Većem BH entitetu".

Da je Andrej Plenković u Sarajevo mogao doći u vrijeme predizborne kampanje, ali tada još nije bio hrvatski premijer, i progovorio, kako je progovorio juče, još pominjući da mu je na prvom mjestu interes Hrvata u BiH,  naišao bi na snažanu liniju odbrane "suvrene i cjelovite" Bosne i Hercegovine, a u njegovoj izjavi bi se jasno prepoznla i "pogunbna priča o trećem entitetu" na šta "pravi BH patrioti" nikada neće pristati. Ko zna, možda bi neko i zazvečao malo oružejem i poručio da to "bez rata neće biti moguće". Ovako, treći entitet gdje ga niko ne vidi, nije vidio ni Dragan Čović. Vjerovatno se uhvatio za glavu: Ne uspostavlja se "treći entitet", dragi moj Plenkoviću krajem listopada , kada su izbori već odavno prošli. Gdje si bio u rujnu mjesecu kada su Hrvati u ovoj i ovakvoj Bosni i Hercegovini najugroženiji?"

Ja sada zamišljam ovakvu situaciju: lideri SzP, SNSD,SDA;SBB,HDZ - da jedinstveno osude ne izjavu Andreja Plenkovića, već to što hrvatski premijer ovakve izjave daje sa zakašnjenjem od mjesec dana, čime je ugrozio borbu za samostalnost Republike Srpske, ukidanje entitete u Bosni i Hercegovini i napore na uspostavljanju Hrvatskog entiteta u BiH.

Još samo da vodeći opozicionari u RS na sve ovo suzu puste i zaključe: "Imali smo iskrene namjere, ali je Plenković to zloupotrijebio", a i čekali smo da Dodik (ne)reaguje pa da mi onda na organima SzP razmotrimo mogućnost kako da (ne)reagujemo.

Uostalo, uskoro će i "svinjokolj".

Dodikov poziv: Prva šansa Vukote Govedarice - zadnja šansa SzP

Piše: Miljan Kovač

Vukota Govedarica, novi lider SDS-a treba da se odazove na Dodikov poziv na sastanak, ali samo i isključivo zato da mu stavi do znanja da nije došao sa njim da razgovara, nego da pregovara, o mirnom odlasku sa vlasti njega i njegovog režima koji je unazadio, opljačkao, pa na kraju i  izdao Republiku Srpsku i sve njene građane. Govedarica mora Dodiku postaviti precizan rok (recimo, najdalje do 01. decembra ove godine) do kada mora podnijeti neopozivu ostavku, a prethodno smijeniti aktuelnu vladu i time omogućiti formiranje prelazne vlade sastavljene od svih relevantnih političkih subjekata čime bi se otvorio put slobodnim i fer izborima na u Republici Srpskoj, s tim da bi vanredni parlamentarni i predsjednički izbori bili održani najdalje u martu 2017. godine.  Ovakvi zahtjevi neće biti ništa novo. Biće to konkretizacija zahtjeva koje su lideri SzP uputili sa protesnog skupa, koji je 14. maja ove godine održan u Banjaluci (Na koje su u međuvremenu zaboravili).  Vukota Govedarica, tada nije bio na čelu SDS-a, odnosno SzP, zbog čega on jedini ima kredibilitet da povuče konkretan potez. Ostali lideri i liderčići opozicije neka se i dalje češkaju po glavi i prisjećaju gdje su sve pogriješili, možda im tako padne na pamet i da bi trebali da preuzmu odgovornost i snose posljedice za svoje greške umjesto što i dalje zamajavaju ovaj narod i glume velike face, a više podsjećaju na male bebe koje je čika Mile prevario i uzeo im zvečku.

A ta zvečka stalno zveči u ritmu jedne iste pjesme: „srpsko jedinstvo“! Ima li jadnije i od silne upotrebe izanđalije pokrivke za razne, ali uvijek krupne obmane vlastitog naroda od te koja se zove „srpsko jedinstvo“?

Odgovor na ovo pitanje daju „lideri opozicije“ koji kažu da ih je (a i široke narodne mase) Dodik namagarčio referendumom.  Ja to, između redova, čitam ovako: „Mi smo znali da je Dodik raspisao referendum samo zato da bi prevario narod pred izbore, ali umjesto da javno upozorimo na tu prevaru i da pozovemo narod da na nju ne nasjeda, mi smo se pridružili Dodikovoj prevari i zajedno sa njim varali taj isti narod. Sada vidimo da je on bolji prevarant od nas i da je osim naroda prevario i nas same i mi smo sada zato jako ljuti“. Možda griješim, ali ako nisam u pravu, neka mi neko kaže: Zašto je opozicija podržavala referendum, za koji se znalo da je prevara, ako su im namjere za razliku od Dodikovih bile časne? Da SzP na izborima nije doživio debakl koji je doživio, da li bi prizali da je referendum bio prevara i da su u njoj učestvovali samo zato da bi kao i Dodik dobili više glasova obmanom naroda na čije se jedinstvo pozivaju?

Ako je iz istog razloga postignuto „srpsko jedinstvo“ oko kandidata za načelnika Srebrenice, a bojim se da jeste, hoće li neko snositi odgovornost za prevaru građana i za nepotrebno, ali vrlo opasno dizanje tenzija.  Hoće li građanima Srebrenice život postati kvalitetniji zato što su za načelnika dobili čedo „srpskog jedinstva“, koje je i u ovom slučaju postitgnuto samo zato da neko SzP-ovcima ne bi prigovorio da su „manji Srbi“ od Dodikovih „crvenih Srba“.

Neprestanim nadmetanjem s Dodikom na njegovom nacional-primitivnom igralištu, opozicija je ta koja je unaprijed osuđena na poraz. S druge strane, pobjeda opozicije u Dodikovoj igri bila bi ravna katastrofi, jer bi to značilo da smo dobili „Baju nad Bajom“.

Pogubnoj politici Dodikovog režima mora se suprotstaviti opcija koja će biti kontra, ne samo kriminalu i korupciji, već i primitivizmu,  primitivnom nacionalizmu, bahatosti, lažima i svim drugim obilježjima ovog režima.

Opozicija mora jasno da ukazuje na  režimske prevare umjesto što „ujedinjena“ s režimom u tim prevarama učestvuje.  Plakanje nad vlastitom političkom sudbinom, ili slavljenje nepostojećih izbornih pobjeda, neće nikome pomoći, a najmanje onima koji se konačno moraju suočiti sa vlastitim greškama. Vrijeme je za konkretne poteze,  a Vukota Govedarica, kao novi politički lider opozicije ima dobru priliku i vidjećemo  da li će je iskoristiti  zauzimanjem jasnog stava prema režimu Milorada Dodika, od koga se može tražiti jedino odstupanje sa političkog trona i ništa više. Ovaj put Režimu treba jasno staviti do znanja da će se ignorisanjem zahtjeva opozicije i javnosti sučiti sa vrlo ozbiljnim odgovorom nezadovljnog naroda.  Kritična masa bez obzira na sve rezultate kupljenih i prodatih izbora postoji – vrijeme je da se iskristališu lideri koji će tu masu povesti.