piše: Miljan Kovač
Igore Radojičiću, Zorane Taliću, danas ćete kao prvi ljudi gradske
vlasti, na proslavi slave grada, Spasovdana, biti u fokusu javnosti, okruženi
brojnim „visokim“ zvanicama. Iskoristite tu priliku i javno nam recite ko vas
je to oteo i drži vas kao taoce. Ko vam je naredio da okrećete glavu od građana
grada na čijem ste čelu koji nedjeljama na Trgu Krajine, traže istinu i pravdu
za Davida i pravdu za sve nas!?
A ozbiljno sumnjam da ste oteti, da vas drže kao taoce, jer ne mogu
drukčije shvatiti da se Igor Radojičić, koji je kada je njemu učinjena nepravda
mjesecima hrabro ćutao, puštao bradu i okopavao krompir, sada govori o svemu
osim onome o čemu kao čovjek, kao gradonačlenik treba i mora. O onome o čemu
svi iz Banjaluke i ne samo Banjaluka,
nego sva zemlja, region svijet govore..
A govore, Igore, ako nisi čuo, da je u gradu, čiji si ti gradonačelnik,
brutalno pretučen, otet, pa zločinački ubijen jedan mladi čovjek, uspješan
student, sportista, muzičar, pjesnik...
A ti ne vidiš i ne čuješ. Možda su ti otmičari stavili crni povez preko
očiju i sipali vreo vosak u uši, pa ne vidiš i ne čuješ... Ali ipak govoriš,
hvališ se kišobranima i žardinjerama u gospodskoj ulici, dok ti po gradu
prebijaju, muče, siluju, ubijaju mladost, dok ti po gradu pucaju zolje, a nesavjesni
VIP vozači gaze sugrađane, a njihovi zločini ostaju nekažnjeni!?
Jesu li i tebe, Zorane Taliću, predsjedniče Skupštine grada oteli isti
otmičari što su oteli i Igora? Ili ti više nisi onaj Zoran Talić, što je kao
odbornik tražio i vanrednu sjednicu Skupštine Grada, nakon što su razbojnici s
policijskim značkama pred očima javnosti pretukli Željka Vulića u centru
Banjaluka!? Ako se ne sjećeš i ako to možda nisi ti, ako sam te ja s nekim
zamijenio, razbojnici s policijskim
značkama su tukli Vulića, jer je branio svoju imovinu.
Ne mogu da vjerujem da onaj Talić, koji je sada na čelu Skupštine grada,
nije ni pomislio da sazove vanrednu sjednicu Skupštine, zbog monstruoznog
ubistva eDavida Dragičevića, i pokušaja pojedinaca iz vrha policije da istinu o
tom zločinu sakriju.
Ne mogu da vjerujem da onaj Talić, nije kao čovjek, ne kao predsjednik
Skupštine, ne kao političar, nego kao čovjek, odmah kada smo za zločin svi
saznali otišao na Trg i stao uz Davora, Davidovog oca. To bi onaj, nekadašnji
Talić uradio. Ali nije otišao ni Radojičić.
Jeste, jednom se, mjesec nakon zločina oglasio. Bolje da je nije. Bar bi
još po neko ostao u zabludi da je ostao bez glasa, da mu je „maca pojela
jezik“, a da bi inače glasno i jasno kako to dolikuje, ne gradonačelniku nego
čovjeku digao svoj glas protiv zla koje hara gradom.
Igore, Zorane, niste vi vlast. U Gradu na čijem ste formalno čelu – Diler
ima moć.
Ako vas je on oteo ili bilo ko drugi, dajte nam neki znak, klimnite
glavama, namignite. Možda je Diler koji ima moć, možda su Davidove ubice tu oko
vas danas za slavskom trpezom!? Jesu li vas mučili, jesu li vas gurnuli u
kanalizaciju ili ste sami skočili!?
Mada, sve više vjerujem, da ste vi sami sebe oteli. Da vam je vlast i
želja za moć koju, za razliku od Dilera, samo formalno imate, čvrsto stegla
povez preko očiju i ušiju. Ne čujete, a ustvari niste htjeli da slušate, ne
vidite, a niste ni mogli da vidite okrenute glave od istine i pravde.
Nadate se da će sve proći, sve se zataškati, zaboraviti. Uzalud se
nadate. Iz kanalizacije u koju ste gurnuti ili upali, svejedno ne može se
nazad, još teže naprijed.
