Ko poslije Dodika?

Svojim odlaskom Dodik će sa sobom povući čitavu tajkunsko-političku grupaciju koja djeluje u i oko SNSD-a. Nije isključen scenario ni da ono što ostane od SNSD-a na čelu sa npr. Igorom Radojičićem bude reorganizovano u neku novu partiju koja bi se suštinski vratlia socijaldemokratskim tekovinama

piše: Miljan Kovač

Mnogo je faktora koji  predskazuju sve bliži kraj vladavine Milorada Dodika.  Paralelno s tim sve je izvjesnije da ga na čelu Republike Srpske, neće zamijeniti niko od šefova vodećih opozicionih stranka. Neće, jer oni nisu šefovi ni sami sebi. Da jesu Dodik bi odavno bio politička prošlost umjesto što većini njih predstavlja nedostižni alter ego.

Upravo zbog njihove nesposobnosti, sve izvesniji je scenario po kome će promjene opet biti izvedene pod međunarodnom palicom, a prvi čin su sankcije koje je američka administracija uvela Miloradu Dodiku. One su početak njegovog udaljavanja sa funkcije,  a sve je izvjesnije da će ga, kada se to desi,  zamijeniti neko iz redova aktuelne vlasti.

Neće biti nikakvo iznenađenje, ako npr. Igor Radojičić, zamijeni Milorada Dodika. Naprotiv biće to logičan slijed događaja.

Više činjenica ide u prilog ovakvom scenariju.

Kao prvo, ako bi Dodik bio primoran da se povuče (bio smijenjen), logično je da ga naslijedi neko iz aktuelne vlasti, makar do izbora.  Mehanizam da ga prije izbora naslijedi neko iz opozicije jednostavno ne postoji.  Osim toga, u opoziciji, i ne postoji ličnost koja bi u ovom trenutku mogla zmijeniti Dodika, niti postoji mogućnost da „lideri“ opozicionih stranka oko toga postignu dogovor. Između ostalog, i zbog toga međunarodna zajednica (SAD i EU) u njima i ne vide ozbiljne sagovornike.

Kao drugo, međunarodni pritisak nije usmjeren na čitav SNSD, niti čitavu aktuelnu vlast, već isključivo na Dodika. Svojim odlaskom Dodik će sa sobom povući čitavu tajkunsko-političku grupaciju koja djeluje u i oko SNSD-a. Nije isključen scenario ni da ono što ostane od SNSD-a na čelu sa npr. Igorom Radojičićem bude reorganizovano u neku novu partiju koja bi se suštinski vratila socijaldemokratskim tekovinama SNSD-a, koji je proteklih godina skrenuo maksimalno u desno.

Istovremeno,  uočljiva je i jasna prozapadna orijentacija Igora Radojičića, nasuprot antizapadnog i rusofilnog raspoloženje koje proteklih godina šire Dodik i njegovo najbliže okruženje.

Na kraju, treba primijetiti i da otvoreni sukob u SNSD-u na relaciji Dodik – Radojičić nikada nije do kraja ugašen. Opštepoznato je da je i kandidatura Radojičića za gradonačelnika Banjaluke, za Dodika (i mnoge druge u SNSD-u) više predstavljala „nužno zlo“, nego iskrenu podršku stranačkom kandidatu.

Još su uočljive jasne „crvene linije“ koje su odavno među njima povučene. Te linije će, kako pritisak Zapada na Dodika bude rastao biti sve deblje.  Tome u prilog ide i sve jasnije otvaranje pitanja ulaska BiH u NATO. Specifična situacija u kojoj među strankama u RS,  bez obzira da li su na vlasti ili u opoziciji, ne postoji jasno definisan stav o ovoj temi, dovešće do velikih  političkih potresa i novog stranačkog prepakivanja.  Nejasan stav opozicije i po ovom pitanju je još jedan od razloga zbog koga na Zapadu u njima ne vide pouzdane partnere. U ovom trenutku,  nije teško zamisliti situaciju u kojoj će na jednoj strani oko Igora Radojičića, biti okupljene prozapadne, a na  drugoj proruske političke snage, bez obzira koji su politički dres prethodno neki od njih nosili.  U toj situaciji sve ostale podjele biće zaboravljene, pa i pitanje kakve ćemo koristi od svega toga imati? Vrlo male – jer će opet neko „pametniji“ da  misli, mijenja, živi umjesto nas.

Pokret “Treći blok” podržava sankcije protiv Dodika

Povodom sankcija koje je administracija Sjedinjenih Američkih Država uvela Miloradu Dodiku, šefu režima koji vlada Republikom Srpskom, oglasio se i pokret “Treći blok”. Saopštenje koje su povodom toga uputili medijima prenosimo u cjelosti i bez korekcija.

                                          Saopštenje pokreta “Treći blok”

Pokret TREĆI BLOK daje punu podršku sankcijama koje su Sjedinjene Američke Države uvele lično Miloradu Dodiku.

Podsjećamo javnost Republike Srpske da ove sankcije nisu uvedene Republici Srpskoj ili Srpskom narodu, već jednom čovjeku koji je više od jednu deceniju upravljao sudbinama Srba i drugih naroda u BiH, te ih svojom pogrešnom i nepopravljivo lošom politikom, prepunom kriminala, korupcije, bahatosti i lažnog srbovanja iz ličnog koristoljublja, doveo na rub prezaduženosti i velikog siromaštva. Dodik je stavljen na američku “crnu listu”, sad je konačno došlo vrijeme da i on lično osjeti kako je to biti nepoželjan, ili finansijski slabiji, s obzirom da je Milorad Dodik u svojstvu premijera i predsjednika Republike Srpske godinama proganjao političke neistomišljenike, stavljajući ih na svoje “crne liste” ili “crne knjige”, čega smo bili svjedoci nakon proteklih poslijednjih lokalnih izbora. Ono što je Milorad Dodik sad već davne 1999. godine učinio legalno izabranom predsjedniku Republike Srpske Nikoli Poplašenu, to mu se danas vraća kao bumerang! Evidentno je da je era Milorada Dodika konačno završena, i to po svim pretpostavkama, od svih političkih partija ili oganizacija u Republici Srpskoj jedino mi podržavamo i javno pozdravljamo. Ujedno ovo je svakako najveći dokaz posebnosti naše političke volje i otvorenog djelovanja u budućnosti.

                                                                                         POKRET “TREĆI BLOK”

Ako neće režim PDP-u, hoće PDP režimu

piše: Miljan Kovač

Lideri Saveza za promjene (SzP) su najavili da će „u narednom periodu“ redefinisati odnose unutar ove koalicije. Kao uspjeh im se mora priznati to što su se uopšte uspjeli usaglasiti oko izjave koju su nakon sastanka dali medijima. Vjerovati u to da će zaista napraviti bilo kakav ozbiljan potez kojim bi ugrozili Režim u Republici Srpskoj, mogu samo neupućeni ili naivni. Koliko god to zvučalo ironično, jedina korist koju bi lideri Saveza u ovom trenutku mogli da naprave jeste da javno konstatuju preranu političku smrt tog saveza koji je odavno u dubokoj komi. Prije svega trebali bi imati na umu da sabiranje ne daje uvijek pozitivan rezultat, pogotovo ne kada su u pitanju politički savezi. Primjer je Savez za promjene.

Niz je činjenica koje to potvrđuju.

Činjenica je da su političke stranke koje čine Savez iznevjerili građane Republike Srpske koji su se opredijelili za promjene i smjenu aktuelnog Režima. Najveća članica Saveza Srpska demokratska stranka nakon Opštih izbora 2014. godine nije uspjela (ili nije ni pokušala, svejedno) da se obračuna sa trgovcima „narodnom voljom“ u vlastitim redovima.

Režimski petokolonaši su nastavili rovariti i u samom vrhu SDS-a, pa je katastrofalan poraz na lokalnim izborima prošle godine bio zagarantovan. Doprinijeli su toj katastrofi naravno i druge okolnosti, međutim za razliku od lidera drugih stranaka Saveza za promjene, predsjednik SDS-a Mladen Bosić je nakon izbornog poraza preuzeo svoj dio odgovornosti i povukao se sa čela stranke, čime je dao šansu Vukoti Govedarici, da na čelu SDS-a unese osvježenje u opozicione redove. Na njemu je da se izbori sa problemima koje je na slijedio, a oni su, ruku na srce, ogromni i vrlo teško savladivi.

Za razliku od Bosića, Draganu Čaviću predsjednik NDP-a, je katastrofalni poraz u trci za gradonačelnika Banjaluke, i fijasko kandidata te stranke širom RS, osim u Banjaluci, predstavio javno kao veliki uspjeh. Činjenica je da ta stranka postoji samo u Banjaluci. Osim toga NDP je nastavio tradiciju uhljebljavanja dugogodišnjih kadrova Režima u državne i lokalne institucije.

Šampion Saveza u sijanju lažnog optimizma je ipak predsjednik PDP-a Branislav Borenović, koji je pobjedu te stranke u trci za načelnika Kotor-Varoša, predstavio kao uspjeh od nacionalnog značaja. S druge strane Borenović se nije ni pokušao da se obračuna sa odborom te stranke u Prnjavoru na čelu sa Branom Žunićem koji je na lokalnim izborima otvoreno radio protiv Siniše Gatarića kandidata Saveza za promjene za načelnika te opštine i pomogao pobjedu SNSD-a. Moglo bi se reći da Borenović ne kontroliše većinu ključnih odbora te stranke , uključujući i onaj u Banjaluci, ali to bi bilo besmisleno, obzirom da on ne kontroliše ništa u stranci na čijem je formalno čelu. Borenovićeve „političke“ domete najbolje ilustruje jedna fotomontaža. Na toj fotomontaži koja je objavljena na zvaničnoj stranci PDP-a prikazan je Borenović koji u ringu nokautira novinara Matu Đakovića, nakon gostovanja u njegovoj emisiji.  Šta god mislio o Mati Đakoviću i Javnoj kući mene taj pokušaj karikature nije ni najmanje nasmijao. Slanje knjige visokom predstavniku u znak protesta zbog uvrede koju je Valentin Incko izrekao na račun Republike Srpske nije vrijedno ni pomena. Iako bi se o tome i moglo nešto reći samo da se lider PDP-a „dosjetio“ da tom prilikom uputi i jednu riječ kritike na račun Inckovog velikog i iskrenog prijatelja.  Poređenjem Republike Srpske sa NDH-a Incko je na zaštititi lika i djela Milorada Dodika uradio skoro koliko i Borenovićev pravi šef Mladen Ivanić postrojio „trupe“ na frontu odbrane režima po svaku cijenu.  Stavljajući se u odbranu Režima, Ivanić se nada da će izgraditi bolju poziciju za sebe. Možda u tome i uspije. Ali kakvu korist će građani RS, pa i pristalice PDP-a imati od toga? Apsolutno nikakvu.

Čemu onda služi redefinisanje odnosa unutar Saveza za promjene ili bolje: Čemu služi Savez za promjene? Sudeći po posljednjim aktivnostima prvih ljudi PDP-a na jačanju „nacionalnog“ jedinstva sa kriminalnim režimom Milorada Dodika, njima bi mogao poslužiti (ako već i ne služi) kao dobra roba za tvrđenje pazara s tim istim režimom. Osim toga unutar PDP-a sve više jača struja koja otvoreno zagovara koaliciju sa SNSD-om, naravno pod plaštom „očuvanja nacionalnih interesa“, čemu je farsa oko proslave 9. januara i fingiranog sukoba sa Valentinom Inckom služi kao priprema terena. Ostati u Savezu sa onima koji (ne)mogu da se opredijele između „nacionalnog“ jednstva s Režimom i interesa građana (rušenja Režima) predstavlja političko samoubistvo za njihove koalicione partnere.

 Ovo su činjenice nakon kojih se ne može, a ne postaviti pitanje: Kakvog smisla ima reformisati Savez za promjene a da njegove članice nisu ustanju izvršiti promjene ni u vlastitim redovima? Nikakvog.

Pravo (na) slavlje – ravno do dna

piše: Miljan Kovač

Sutra će jedni PRAVO na SLAVLJE, da, „slave Republiku  Srpsku“, koju su ti isti gurnuli RAVNO do DNA. Ni to im nije dosta, pa je guraju još dublje – valjda na dno dna.

Rade to, između ostalog, i suprotstvaljanjem ustavnom poretku države čiji je Republika Srpska dio.

Nepoštivanje odluka Ustavnog suda BiH, sviđale se one nekome ili ne, jeste pilanje grane na kojoj Republika Srpska „sjedi“.  Teško je povjerovati da ONI koji to rade, nisu toga svjesni. Jesu itekako, ali briga njih. Status Republike Srpske njima nikada nije bio bitniji od ličnog statusa, koji im donosi materijalne blagodati o kakvim ogromna većina građana Republike Srpske može samo da sanja.

ONI tom narodu, koji se valja po dnu na koje su ga gurnuli, nemaju šta podnuditi osim nacionalističke demagogije iza koje se skrivaju.  Da su imali iskrene namjere da sačuvaju Dan Republike Srpske, onda bi to i učinili, na zakonit i ustavan način. Onda ne bi ni pravili referendumski cirkus  kojeg su se i sami odrekli. Uostalom, nisu se mnogo bunili ni kada su ukinuti grb ili himna Republike Srpske...Prije toga su prihvatili ukidanje Vojske Republike Srpske...Zašto bi sada Dan Republike Srpske bio važniji od svega toga što je ukinuto? Zašto tada nisu raspisivali referendume i inatili se Ustavnom sudu? Nisu jer tada im to nije bilo u interesu. Oni rade samo ono što je njihov trenutni interes. Oni krše i Ustav Republike Srpske jer pozivajući na slavlje pozivaju na PRAVOSLAVLJE, zaboravlajući nepravoslavne građane Republike Srpske. Nema Republike Srpske, bez ravnopravnosti svih njenih građana. Znaju oni i to, ali nije njima ni do SLAVLJA ni do PRAVOSLAVLJA, već isključivo do lične slave i bogatstva koja ona sa sobom nosi. Bili su ONI i komunisti i reformisti i agnostici i pravoslavci.. a biće i katolici, muslimani, budisti.. i šta god treba samo ako procijeni da će im to donijeti privilegije i bogatstvo...

Ko su ONI? Režim je prislonio merdevine uz stablo i s njega obrao što se moglo obrati i strpati u džepove. „Opozicija“ drži merdevine i ljubomorno moljaka one gore  da i njih puste malo na stablo.  ONI su SVI isti i jedno ih razlikuje to što nisu u istoj poziciji.  Nazivaju ih „lopovima“, a oni njih „izdajnicima“.

Sutra će „lopovi“ i „izdajnici“ PRAVO na SLAVLJE. Slaviće ono što su uništili ili ono što su lično stekli dok su NAS uništavali.

Nije do njih do NAS je.